BROLANENSES

    Prvi pisani trag prezimenu Vilović nalazimo u starim crkvenim knjigama na otoku Braču, kao nadimak obitelji Peruzović koje su doselile iz Brela. Peruzovići su došli na Brač kao novo stanovništvo 1645. godine u Milnu (najstariji zapis). Peruzovići u Dolu se vode kao Peruzović alias Vilović. Ove podatke obradio je u knjizi ZBORNIK ZA NARODNI ŽIVOT I OBIČAJE Andro Jutronić, Zagreb, 1950. godine. U citiranim zapisima vidljiva je veza između prezimena Peruzović i Vilović. Nadimak Vilović vjerojatno je nastao u Brelima, dio obitelji koje su odselile na Brač zadržale su prezime Peruzović, u onom dijelu koji je ostao u Brelima nadimak je postao prezime Vilović. Iz navedenog je vidljivo da Vilovići pripadaju starosjediocima u Brelima.
    U literaturi o postanku imena i prezimena susreću se dva objašnjenja za nastanak prezimena Vilović:
a) U osnovi postanka prezimena Vilović je imenica dvor čije je prvobitno značenje u slavenskim jezicima "prostor pred kućom, nadvor" van. Imenica dvor kasnije u srednjem vijeku znači "stan vlastelinov", vlastelinovo imanje. Na jugu gdje je bio utjecaj talijanskog jezika, javljaju se prezimena slične motiviranosti, vlastelinov stan VILLA, odatle su nastala prezimena VILLA, VILOTTA, VILLOTTI, VILOTIĆ, VILIVIĆ i sl.;
b) Prezime je moglo nastati od riječi za narodno praznovjerje: gatalica, vilenica, vilenjak i sl. Od pridjeva vilen, tj. kao bajoslovno biće, nastala su mnoga imena kao npr.: Vila, Vilica, Vicka, Vili, Vilko i sl.
Drugo objašnjenje o postanku ovog prezimena je prihvatljivije, a dobivale su ga osobe koje su u ranim jutarnjim satima žurile k planini, pa su ih nazivali vilenjacima. Izmišljale su se i priče o drugovanju tih osoba s vilama, te pomoći vila pri čupanju trave, grma, čuvanju stoke i sl. Starije osobe su ove priče vezivale uz pojedine predjele, posebice za prijevoj Nevistu gdje su Vilovići svakodnevno prolazili. Vilenjak - sin od Vilenjaka - mladi Vilenjak - Vilović. Nadimak je u ovom slučaju potisnuo prezime Peruzović i tako su Peruzovići postali Vilovići. Ovo prezime je nastalo u Brelima. Naziv predjela kod Gornjeg Krička "Peruzovina" svjedoči da su u Brelima živjeli Peruzovići.
Vilovići se spominju 26. travnja 1769. kad don Pavao Ursić pita za savjet Biskupa da li može vjenčati Antona Vilovića sa Cvitom Kupičić koju je poštenim načinom prosio ali se njezini roditelji protive, pak je pobjegla u drugu kuću.
Vilovići su 1830. godine živjeli i imali građevinske objekte u pet zaseoka:
a) zapadno od Skalica,
b) kod Sv. Jurja,
c) u zaseoku Bekavci,
d) Zabrdom,
e) u Zaveterju (uz Bekavce).

    Prema matičnoj knjizi Omiša za 1799. godinu u Brelima su živjele tri obitelji Vilovića, koje se vode:

- pod brojem 104
    Ilija Vilović 50 godina
    Šime, žena
    Josip, sin Ilijin 6 godina
    Mandina, kći Ilijina
    Matija, kći Ilijina
        ukupno 5 članova

- pod brojem 105
    Ivo Vilović 40 godina
    Jelena, žena
    Mate, sin Ivin 7 godina
    Matija, kći Nina
    Eva, kći Nina
        ukupno 5 članova

- pod brojem 106
    Jakov Vilović 34 godine
    Anđe, žena
    Mate, sin Jakovljev 5 godina
    Jure, sin Jakovljev 3 godine
    Matija, kći Jakovljeva
        ukupno 5 članova

    U Elaboratu Austrijskog katastarskog premjera od 1830. godine Viloviće susrećemo kao vlasnike građevinskih objekata u pet zaselaka, a bili su upisani na imena:
a) zapadno od Skalica - Josipa pok. Ilije i Matu pok. Darija (Iva);
b) kod crkve Sv. Jurja - Josipa;
c) u zaseoku Bekavci (Gornji Kričak) - Ivana;
d) Zabrdom - Josipa, Mate i Ivana;
e) u Zaveterju - Ivana.

    Prema popisu stanovništva koji je vršen 1948. godine u Republici Hrvatskoj Vilovići su živjeli u 22 mjesta. Breljanska skupina Vilovića bila je četvrta po veličini a činilo ju je 10 osoba koje su živjele u dvije obitelji.